петак, 17. фебруар 2017.

Jenner - ''To live is to suffer'' (Recenzija)


Još od Mythic-a i kultne Dejne Dafi mi nije ijedan bend ovako razbio dogmu o nemogućnosti pripadnica ljepšeg pola da se snađu, pa čak i izdominiraju u sferama ''muškog'' metala, čak i izdižući se iznad većine svojih muških kolega. LP ''To live is to suffer'' benda Jenner je živi dokaz, i on će ubrzo biti dostupan posredstvom francuske izdavačke kuće Inferno Records.


Produkcija ovog albuma je u skladu sa svjetskim standardima, a moderan pristup produkciji istog daje osvjezenje Thrash Speed zanru koji se uglavnom bazira na repliciranju osamdesetih. Međutim, na mene su najveći utisak ostavili vokali, naročito zbog činjenice da liše par bendova lično nisam preveliki ljubitelj High Pitch vokala generalno (pretežno slušam dosta vokalno ekstremnije pravce od thrash-a I heavy-a), ali kad ih čujem u ženskoj izvedbi, iI to ovakvoj, bukvalno se naježim. Da ne pominjem banalnu činjenicu da nijedan pripadnik muskog pola ne može ostati ravnodusan na seksipil kojim sam vokal boji surovu i brzu, tehnički savršenu metal pozadinu, što je samo po sebi upečatljiv kontrast.

Bas linija isprepletana sa rifom nas uvodi u agresivan nakucavajući dio, iz kojeg se spontano i poput vira kovitla kratak solo. Prvi put se srećemo sa vokalom koji genijalno vozi, imam osjećaj da slusam ženski Heathen. Refrenski dio je odličan, naročito prelijepi i delikatni dodaci terci na vokalu u dijelovima refrena na pretposljednjem stihu. Sredinom pjesme pržeći instrumentalni rifovski dio nas uvodi u break, a iz istog u prelijep melodican solo, koji se u skladu sa pozadinom ubrzava, slažući virtuozne pasaže. Vokal nastavlja slaganje melodija, da bi mu se tempo I sam pristup uz snažan thrash riff pretvorio u agresivniji poput HC/a, a high pitch zavrsetak vokalne dionice odzvanja. 

Mid tempo kojim počinje ''Hear The Thunders Roar'' lagano evoluira uz različite trzaje, dok se pasaži u okviru istog uz razlicite trzaje polako gradiraju, gradeći jaku aranžmansku građu, kulminirajući na break-u koji nas uvodi u epični heavy refrenski rif, gdje vidimo ženske gang vokale. Sirova ženska energija. Nakon drugog kruga aranžmana imamo melodičan solo koji se gradi na temelju refrenskog rifa u pozadini. Moram priznati da obožavam break-ove kojima ovo izdanje obiluje, i iz onog poslije soloa se formira moderni gruv bit koji se spontano transformiše u standardnog bubnjarskog keca, uz koji se vokal maltene igra sa intenzitetom, od početnog tihog do upečatljivog snažnog kraja vokalne dionice. 

''Demons Call'' pocinje agresivno, uz bubnjarski kec koji poput stihije nosi i prži sve pred sobom. Solo služi kao kao break i u njemu kao pozadinu vidimo groovy rif koji ce kasnije biti iskorišćen kao pozadina za izuzetno zavodljiv refren. Poslije refrena ulijeće klasični thrash/heavy riff, pa poput krošea u vilicu jos jedan krug aranžmana, gdje vidimo zanimljive efekte na vokalu (glas koji se nastavlja u drugi takt dok počinje nova vokalna dionica i hi-pitch scream) nikako ne dozvoljavajući dosadu i monotoniju. Nakon refrena imamo prostu solo melodiju, break i brži instrumentalni rifovski dio, pa solo odsviran uz bržu pozadinu uz poigravanje sa floyd-roseom i tri genijalna squeel-a na kraju. Još jedan refren služi kao melem na opekotinu od brzine solaže. Vokal polako I mistično nestaje u fade out-u. 

''The Heat Is Coming Again'' počinje thrash riffom uz high pitch scream koji nas uvodi u furiozno, a opet melodično pjevanje. Refren je lijep i lako pamtljiv. Break nam donosi još jedan thrash riff, u čijoj se pozadini rađa impozantan solo koji se pretvara u solo melodiju baziranu na refrenu koji podražava u tercama. Jos dva kruga refrena praćena diskretnim solom koji se kao tornado vitla u pozadini zatvaraju pjesmu.


''On The Judgement Day'' pocinje jakim rifovima uz scream koji kao da prizove prelijepu melodiju. Break sa basom poradja jak i potentan mrveći thrash riff. Vokal je nevjerovatan, kao da se vozim u rollercoaster-u. Slažući stih za stihom poput slagalice, pjevačica slaže stihove po principu slabiji/jači po intenzitetu, slabiji-jači, a njihova opozicija daje upečatljiv rezultat . Na kraju refrena gang vokali nas uvode u solo koji uvodi u drugi krug vokala, koji se završava dugim screamom. Soloi se smjenjuju sa vokalima su odličan I osvježavajući motiv kojim se ova pjesma završava.

Početak ''How deep is your Greed'' mi nekako odiše atmosferom Testamenta, krećući od izolovanog melodičnog riff-a koji lagano evoluira, bivajuči palm mute-ovan, pretvarajući se u odličan rifovsko-melodijski dio. Agresivni pozadinski gang vokali koji mantrično pitaju ''How deep is your greed?'' služe kao genijalna dodatna muzička i ritmička pozadina, uz koju se vokal polako provlaci, puzeći poput žene-zmije sa omota. Glavni vokal je kasnije izolovan da bi kasnije samostalno zaključio refren. Nakon drugog refrena koji se završava laganim high pitch vokalom imamo odličan solo u koji nas je taj rif uveo. Na kraju imamo usporeni glavni rif, po kojem se vijuga drugi solo.

''Silent Killer'' počinje sličnim aranžmanskim uvodnim rješenjem, ali neparni rif razbija , ne dozvoljavajući monotoniju i pokazujući progresivnije nastrojenu stranu ovog benda. Na jednom dijelu se pojavljuju i gang vokali, i drugi krug strofe je intenzivno i jači i viši. Kovitlajuća melodija u pozadini refrena nas uvodi u solo, a nakon njega imamo spori i lagani riff sa squeal-ovima u stilu Pantere sredinom pjesme, pa opet break i zamračeniji pocetni rif. Pjesma se završava jezivo odzvanjajućim ponavljanjem sintagme ''silent killer''.

''Opened (On the table)'' počinje rendajući direktno i bez okolišanja, mjenjajući ritmove od brzog do šunjajućeg, nakon koga se na break-u pjesma ubrzava u klasičnom speed maniru. Ritmički progresivna vokalna nadtaktovska dionica se pretvara u klasičnu, dok rifovi melju poput mašine. Polovinom pjesme na break-u čujem i uticaje Destruction-a i teutonske thrash metal škole, a oni uvode u furiozan solo. Vokal kao da nam se obraća direktno na kraju, uvodeći u prelijep i nadrealno mračan ''žiletski'' dio, kec u rukavu, uz koji se vokal polako uspinje, završavajući album svojom kulminacijom.

Odličan prvijenac, beskompromisna fuzija thrash-a, speed-a i heavy-a koja definitivno zaslužuje pažnju. Ostaje samo da poželimo ovim djevojkama sve najbolje u budućnosti koja obećava jednu kvalitetnu muzičku karijeru I izvan ex-Yu prostora, s' obzirom da je svaki detalj odrađen sa stilom i svjetski.

Recenziju napisao: Srđan Mišović (Bog Otac Review)
HB Ocena : 9/10


Нема коментара:

Постави коментар