субота, 7. јануар 2017.

Mr Pickles - Sezona 1 (Recenzija)


Mr Pickles je Američka animirana serija čiji su tvorci Will Carsola i Dave Stewart. Radnja serije se odvija u malenom gradiću, u krugu porodice Goodman koja za ljubimca ima sotonu od psa po imenu Mr Pickles (Gospodin Krastavčić) Prva sezona serije broji deset epizoda kratke minutaže (desetak minuta) i prvi put je emitovana krajem Septembra 2014. godine.


Za ovu seriju sam saznao putem nezvaničnog spota benda Vader - u pitanju je bila pesma ''What colours is your blood'' i spot sastavljen od mnoštva krvavih scena, sodome i gomore na sve strane, primitivni (Simpatični) prikaz satanističke simbolike. Heh..Čini se najcrnji porivi bolesne ljudske mašte. I sve to u režiji slatkog i umiljatog kera, Mr Pickles-a.




I konačno, prva sezona se našla na mom hard disku i znatiželja za ovom eksperimentalnom serijom je mogla da se zadovolji. Putem već spomenutog spota imao sam uvid u ideju ali sam sada imao potrebu da prodrem u srž serije. 


Počeo bih od same animacije koja mi se možda i najviše sviđa. Prosta i što bi se reklo old school. Animirano na nivou serija The Simpsons, Futurama, Famaly Guy... Mnogo boja, detalja u pozadini i sve to u krupnom planu. Rekao bih da nisam jedini kome se sviđa ova škola animacije.

Već posle jedne četvrtine sezone, jasno je da Mr Pickels ima za ideju da okupi poklonike brutalnog death metala. Ali ako ćemo preciznije, serija je čist Brutal Death/Black metal. 



Ideja da se sve odvija unutar i oko porodice koju čine polu-debilni dečak po imenu Tommy, ništa manje debilno trapavi ćale po imenu Stanley, sisato-guzata mama domaćica Beverly i možda jedini ''normalan'' član porodice dekica Henry - jedini član porodici koji je svestan koliko je ovaj pas teška sotona i jedini koji pokušava da ukaže na to ali ga niko ne ferma. - sve je to blago simpatičan kliše i obična kopija već gore spomenutih serija.


Takođe kroz epizode ove sezone prolazi dosta sporednih-epizodnih likova od kojih svako ima ''svoju priču'' a koje u većini slušaja Mr Pickles pojebe u oko, guzicu, pupak i na kraju iztranžira ili u najblažem slučaju zarobi u svoju jazbinu - carstvo sodome i gomore koje se nalazi ispod kućice za kerove u kojoj  on navodno živi.


Recimo da mi se blago svideo i kalup po kome ova sezona funkcioniše. A to je fora na koju svaka epizoda počinje. - Uvek na početku epizode neko originalno, brutalno nastrada od strane Mr Pickles-a. A onda serija teče mlakim tokom gde se u desetak minuta desi možda tri ili četiri ''flaške'' i eto, vi se blago nasmejete. To je ok, jer lično ne volim kada je svaka scena urnebesna i ''legendarna'' Ali sve to što se dešava kroz seriju ima za ideju da stavi akcenat na brutalnost i bolest društva u kome živimo. Rekoh već... najcrnji porivi ljudskog uma su spakovani u deset minuta jedne epizode.

Sve je to ''simpatično'' prikazano, na način da društveno normalna i otvorena osoba ovo prihvati i ne osuđuje. (Naravno da će sve ovo otvorenije prihvatiti metalhead-ovi) Već da se nasmeje u sebi ili na glas, tada i možda više nikada. Jer priznaćemo, američki humor i generalno humor ovakvog tipa su ipak kratkog roka. 

Na kraju ove zesone u pamćenju mi ostaju scene u kojima Mr Pickles ''truje'' druge životinje na sebi svojstven način i nagoni ih na dela kao što je ubistvo, samoubistvo, domino bukake sex.


Generalno ova serija je jedna od onih koja se gleda sa dozom rezerve i ''s'nogu'',  sa ekipom uz pivce dok ćaskaš o muzici ili nečemu totalno nebitnom. Seriji treba dati šansu te ću verovatno pogledati i ostale sezone ali to se neće deiti u skorije vreme. 

Tekst: Bagzy HB
HB ocena 6/10

Нема коментара:

Постави коментар