петак, 10. фебруар 2017.

Demonic Obidience - ''Nocturnal Hymns To The Fallen'' 2016 (Recenzija)


Izdavač: Satanath Records

Demonic Obedience je solo projekat George Ntavelasa, nastao na pepelu Deceptive Incarnation-a iz Grčke.U pitanju je dubok, mračan i izuzetno masivan death metal preporučljiv za fanove Incantation-a, Sickrites-a, Father Befouled-a, sa zagrobnom
atmosferom 13th moon-a, Void Meditation Cult-a itd. Drugi Full Length ''Nocturnal Hymns To The Fallen'' je izašao 2016. kao zajedničko izdanje ruskog Satanath Records-a i američkog Sevared Records-a.

Mračno clean razlaganje zlokobno izranja u praznine, uvodeći nas u agresivan početak na kom se odmah uočava dubok growl povremeno praćen diskretnim i utišanim demonskim screamom (oduševljen sam njihovim međusobnim jačinskim razmjerom i jezivim efektom koji stvaraju tako isproducirani). Obskurni i teški death metal rifovi se smjenjuju jedan sa drugim, uz agresivna nakucavanja i povremene sporije djelove, iz kojih se ponekad odbauljaju umobolni soloi. Pjesme su poput amorfnog monstruma koji konstantno mijenja oblik. Ritmovi se konstantno mjenjaju, ne dozvoljavajući monotonost ni u jednom trenutku, apovremene solo melodije gmižu po izuzetno mračnim pjesmama, od kojih nijedna ne zaostaje iza druge po izuzetno hladnoj atmosferi.

Od pjesama, ''Impermisible Irreverence Pt 1'' od ostalih izdvaja i karakteriše melodičan početak, koji spontano prerasta u death metal klanicu, a takodje bih izdvojio i spori dio prije soloa na ''Nocturnal Imagery'', gdje se u jednom taktu, tj. segmentu melodije cuje nesto poput frule u orijentalnoj skali. Medjutim, omiljena pjesma na albumu mi je ''Gehenna'', a narocito šizoidna bas dionica uz disharmonično clean razlaganje, izolovani i praceni kecom na jednom dijelu.Ipak, ono sto me je najvise oduševilo je način na koji se pjesma, a sa njom i album završava, tj. prelijepa, upečatljiva solo melodijakoja je na mene ostavila nevjerovatnu impresiju, idući u pozadini sporog doom rifa i avetinjski odjekujući do samog fade out-a. 

Napisao : Srđan Mišović (Bog Otac Reviews)
HB Ocena : 9/10


Нема коментара:

Постави коментар