петак, 4. новембар 2016.

Wolves Den ''Deus Vult'' (Recenzija)


Smjenjivanje brzih sa sporim pasažima, obskurnih sa epičnim tremolo melodijama, sve to upotpunjeno sa diskretnim klavijaturama koje doprinose cjelokupnoj atmosferi su ono što karakteriše ovo izdanje Wolves Den-a, njemackog benda iz Minhena, Bavarska.

Njihov Full Length album "Deus Vult" otvara mračan, apokaliptični klavijaturski instrumental kao intro, koja nagovještava mnoštvo zlih melodija i rifova kojim obiluje ovaj sasvim solidan Black Metal album. Na drugoj pjesmi klavijature kao fade-in nas uvode u potentan, mračan početak, mješavinu rifa sa zlokobnim razlaganjem. Spori doom/black rif se transformiše u rifove ciji trzaj prati bas pedala. Sve je to uvertira za mračnu, moćnu i upečatljivu tremolo melodiju uz koju ide nimalo zamarajući scream vocal, sasvim u skladu sa atmosferom benda. Nakon nje pažnju plijeni melanholična i zlokobna solo melodija, a potom slijedi vraćanje na prvobitnu agresivnost. Negdje na polovini pjesme prvobitni rif se sintetiše u novo razlaganje, koje opet u novi rif sa melanholičnom melodijom u pozadini. Solo melodija se postepeno razvija, pa ponavlja u tremolo varijanti, tako da pjesma nije nimalo dosadna.




Treća pjesma počinje brže, odličnim blek metal rifom praćenim bubnjarskim "kec"-om, koji se usporava kad se aranžman bubnja promjeni, zvučeći podosta moćno, i dug scream nas uvodi u pjesmu. Nakon prve strofe ulijeću epične, prelijepe horske klavijature. U drugoj strofi scream zamjenjuje growl, što je opet lijepa varijacija za ubijanje monotonije. Nakon strofe ukljucčuje se i melanholična diskretna melodija na drugoj gitari, koja opet metarfozira u nešto novo. Polovinu pjesme prekida sporo razlaganje kojim ulazimo u sporiji tempo rifa praćenog tremolo melodijama koje se smjenjuju. Rif je dosta tmuran, u stilu DSBM-a i dosta atmosferičan. Do kraja ta atmosfera se nastavlja, kao kontrast brzom i vise potentnom nego melanholicčnom početku.

Pjesma "Deus Vult" počinje sporim doom rifom, koji spontano počinje pratiti melodija, a taj dio zamjenjuje iznenadno ritmično "punjenje" bas pedalama koje samo dižu atmosferu uz speed-heavy rif. Taj rif koji me podsjeća na stil Absu-a i koji je praćen klavijaturama je pun pogodak, koji u jednom trenutku zaustavlja "punjenje" bas pedala i horska mantra "Deus Vult", ali se pjesma odmah nastavlja agresivno. Nevjerovatan dio praćen horovima je ubjedljivo najbolji trenutak albuma, poslije kojeg opet počinje nova melodija. Razvijaju se tremolo melodije koje se smjenjuju sa refrenskim horskim dijelom, a kulminaciju dostižu uz već pomenuto bubnjarsko "punjenje" koje prati mantrično ponavljanje "DEUS VULT" gdje je skrim praćen horom.

Akustični epic dio kojim počinje iduća pjesma nas podsjeća na akustične pasaže Blind Guardian'-a, a taj dio počinje pratiti spori rif iz kojeg se polako izdvaja tmurna melodija. Nakon rifovskog prelaza, opet svejedočimo rađanju obskurne i zlokobne tremolo melodije u duhu one iz prve pjesme, što su jedni od mojih omiljenih djelova blek metala. Melodiju samo na dva takta prekida thrashy trzaj intermeco i ona se brzo nastavlja, a poslije nje počinje glavna tremolo melodija koja brzo uđe u glavu. Dio otpjevan grolom naklon nje predstavlja kulminaciju dramaticnosti. Na break-u cujemo pomalo orijentalno razlaganje, koje polako počinje pratiti sporiji rifovi i nove tremolo melodije dok se opet ne ponovi.

Šesta pjesma počinje usitnjenim ritmom bubnja koji prati razlaganje. Javlja se DSBM tremolo melodija, koja upada kao odličan prelaz. Nakon lijepog rifovskog brejka upada kec, sa dosta finom tremolo melodijom u pozadini. Kratak refren baziran na prvobitnom razlaganju zvuči kao melodic death tipa God Dethroned. Pjesmu završava prelijep akustični dio. Klavijature i akusticna kombinacija otvara pjesmu ''Siehe'' koja se ubrzo pretvaraju u gitarske melodije koja pravi varijacije na bjenom temelju, a ista ta melodija u razne epicne tremolo-e. Pjesma je uglavnom u istom tempu, I ponegdje je prisutno smjenjivanje growl-a sa screamom.



Početak predzadnje pjesme karakteriše odličan black metal agresivan početak, rif iz kojeg se polako izdvaja melodija. Početak najednom "isjeckaju" bubnjevi koji prate rifovski trzaj, motiv koji je čest kroz album i koji me podsjeca na Anal Naatrach-ove pjesme, i kroz nastavak se taj dio smjenjuje sa prvim rifom. Treba još pomenuti sporo razlaganje, klavijature koje se lagano pojačavaju, dodatno pojačane povremenim, udaljenim udarcima zvona, stvarajući prelijep atmosferični dio, gdje nam čak i scream zvuci kao da pjeva, prateći anđeosku melodiju horskih klavijatura. "Sjeckanje" nas opet vraća u brzi tempo, a esencijalni rifovi ove pjesme su opet uspješno uvedeni dugim scream-om.

Poslednja pjesma počinje razlaganjem, koje prerasta u mističnu melodiju, koja se opet razvija u mini solo. Rifovi čiji su trzaji praćeni bas pedalom, opet, kao u prvoj pjesmi, prekidaju ustaljen aranžman. Razlaganje na clean gitari ubrzo prekida harsh growl koji se smjenjuje sa scream-om. U iducem dijelu smjenjuju se ritmovi, prvo kec, pa sporiji ritam u drugom krugu rifa. Pjesma je prožeta mračnim i obskurnim solo-ima, a završetak je genijalan. Sve u svemu, sasvim zadovoljavajuće atmosferično/simfonično black metal izdanje.

Recenziju napisao: Mišovic Srđan
HB ocena: 8,5/10








Нема коментара:

Постави коментар