Myrkgrav je projekat Larsa ''Leiðólfra'' Jensena, a ''Takk og farvel; tida el bitt
ei annen'' mu je drugi po redu album. Žanrovski, ovo je mešavina nekoliko
metal potpravaca gde dominira folk osnova pojačana vikinško-blekerskim nabojem
i čestim progresivnim deonicama. Nekoliko numera čine instrumentali sa odličnim
solo deonicama koje svojom energijom gotovo da teraju slušaoca da poskoči i
zaigra kolce. Slušajući ovako nešto, zapitam se zašto se neke naše
tradicionalne igre i kola ne obrade u nekom fazonu sličnom kao što je na ovom
albumu... No, to je druga neka tema. Elem, tu su i dve ponovo snimljene pesme
sa prvog albuma (''Trollskau, skrømt og
kølabrenning''), plus jedna u verzijima na norveškom i engleskom jeziku.
Prva
pesma me je odmah asocirala na scenu iz ''Gospodara prstanova: Povratak kralja'', gde jedan od Hobita peva jednu od
tužnih pesama svoga naroda. Mada, to i ne treba da čudi, s obzirom da je nemali
deo nordijskih muzičara u velikoj meri inspirisan Tolkinom. Uspeh garantovan. Doduše,
verzija na engleskom nije toliko efektna, jer se mistika jezika koji ne razumem
nekako izgubila. Sledeća numera (kao i još nekoliko njih potom) me je podsetila
na jedan drugi, stariji bend istog usmerenja - ''Vintersorg'', što je takođe
veliki plus. Za trenutak sam pomislio da je u pitanju neka vrsta omaža švedskom
bendu, toliko je zvuk sličan, da je to neverovatno. Prijatno iznenađenje, nema
šta.
Ostatak
albuma je veoma prijatan za slušanje i mogu reći da pripada onoj grupi izdanja
koja možete pustiti u svakom trenutku, pod uslovom da volite ovakav zvuk. Ne
mogu reći da se bilo koja od numera odvaja, pošto su sve ujednačenog kvaliteta,
veoma poletne i nadasve zarazne. Ponovo ću pomenuti ''Vintersorg'' na koji me ''Myrkgrav'' podseća: sam zvuk, počevši od ideja, konstrukcije pesama, promena ritmova,
preko distorzija, vokalnih rešenja (čisti i harsh vokali), pa sve do distorzije - sličnost je stvarno ogromna. Gosti, kojih je nekolicina na ovom izdanju, su
odradili odličan posao i učinili da finalni ''proizvod'' bude na najvišem nivou.
Jedina
dva, uslovno rečeno, minusa su poslednje dve numere: verzija pesme ''Skjøn
Jomfru'' na engleskom i outro ''Takk og farvel'' su sasvim suvišne i nepotrebno
produžavaju album. No, to i ne utiče na krajnju ocenu.
Нема коментара:
Постави коментар