четвртак, 03. август 2017.

Šubi-dubi-dubi, sad me bole zubi


Prebili su ga, ispred kluba, negdje oko ponoći. Možda je on prvi počeo, možda nije -svejedno. Dvojica su ga izbacili van na pločnik i krenuli s cipelarenjem. Ne onako divljački kao u filmovima, ali ipak poprilično brutalno. On si je koljenima zaštitio bubrege i rukama glavu.

Stigao si je nagurati skoro praznu kutiju Camela u usta da zaštiti zube. Kosti zarastu, modrice izblijede, krv kad-tad prestane teći, ali novi zubi više ne rastu. Na njegovu žalost, Camel nije puno pomogao. Osim rasječene usnice, jedne masne šljive na desnom oku, vjerojatno slomljenog nosa i ostalih batina, izgubio je i jedan zub.

Kad se pobjednički duo vratio u birtiju dočekali su ih pljeskom i novim pivama - kuća časti. On je sjeo na rub pločnika, izvadio smrvljenu kutiju i počastio se zgužvanom cigaretom. Mrlja krvi zamazala je sliku deve na zaslinjenoj kartonskoj kutiji. U Klubu su treštali narodnjaci.

Svaki pokret prebijenog dečka prate salve boli. Stenje dok traži upaljač. 


Trebaš vatre - upita ga neka zgodna cura koja se odjednom stvorila niotkuda. 

A? - mladić odgovori zatečen prekrasnom pojavom. Zgužvana cigareta objesila se o njegove krvave usne, stenjanje je automatski prestalo. Nije razumio odakle se sad ona stvorila. Nije ju vidio u Klubu. 

Da-da, može – tiho promuca. Ona mu priđe, sjedne do njega i da mu upaljač. On si pripali cigaretu. 

Imala je dugu crvenu kosu, slatki pirsing na nosu i crnu majicu s logom na bend Mortal Kombat. Uske traperice isticale su joj jake noge. Dobra figura i sasvim lijepe grudi. Dupe brže bolje nije stigao vidjeti.

Pretučeni ju mladić bez riječi ponudi zadnjom pljugom. Ona uzme i zapali, zaklanjajući dlanom zgnječenu cigaretu. Lagani povjetarac rušio je tišinu ljetne noći. Povjetarac i one seljačine skupa s njihovom muzikom. 

Mislim da ti je nešto ispalo - ona otpuhne dim i ispruži dlan sa zubom izbijenim iz usta: Sjekutić, bijel poput porculana, iščupan zajedno s korijenom. Nokti su joj lakirani jarko crvenom bojom. 

Tenks – mladićevi natučeni obrazi zarumene. On polako posegne rukom, no djevojka zatvori šaku. 

Pa baš ti ga i ne mogu vratit – mladić ju zbunjeno pogleda. Neodoljivi joj je osmijeh krasio našminkana usta – opet ta vatrena crvena. 

Ovo ti je prva tučnjava, a? 

Nije znao kako odgovoriti pa je samo šutio i otpuhivao bijele dimove kroz natekli nos. Ne može joj reći istinu. To bi bilo prejadno. 

Mislim da ti je nos slomljen. Malo je, ovaj, nakrivljen. 

Vjerojatno je da, jer boli ko´ sam vrag – Je li zvučalo cool? Ne nije, koji ti je kurac? Ispao si ko´ neka napuhana kretenčina. Uspijevao je suzdržati suze, a bol je sakrivao ispod nekakvog čudnog, zgrčenog osmijeha. Dobro da se napio u Klubu. Inače bi boljelo puno, puno jače. 

Evo – ovog je puta umjesto zuba u šaci držala novčanicu od deset kuna. 

Prekrasnu je alternativku njihov neobičan razgovor silno zabavljao. On se jadan znojio od neugode, potpuno zabezeknut i njem, nesposoban za bilo kakav smislen odgovor. Balio je u sliku Juraja Dobrile poput teleta. 

To ti je za zub. 

Ti si onda kao neka izvrnuta zubić vila - on frkne. Napokon neka dobra fora! Zadovoljno pomisli. 

Pa da - metalka prihvati igru i baci opušak na pod. 

Znači klatiš po najgorim birtijama i skupljaš zube iz makljaža? 

Aha. U jednom vikendu u vašem se gradu više zubi izgubi u barskim tučnjavama, nego u 2 mjeseca obilaženja klinaca iz vrtića. 

Sereš? 

A-a – ona odmahne glavom i plamena ga kosa poškaklja i zapali mu obraze. Zajauče. 

Jao sori, nisam mislila - bježao joj je smijeh. 

Ne, ne, nije toliko boljelo - on popuši zadnji dim, baci čik i zgazi ga izlizanom martinkom. 

Tajac. 

Jesi možda za pivo? - prva korisna stvar na koju ga je alkohol večeras natjerao. 

Ma mislim da si ih ti već dovoljno popio, a stvarno imaš muda ako se misliš vratiti u Klub. 

Ma nisam mislio u Klub. Bilo gdje samo ne tamo. A i muzika je sranje. 

Jako rado i muzika im je stvarno zakurac, ali ne smijem. To je pravilo firme. Nema nikakvih ljubavnih veza s mušterijama. I ovo sad je previše. Stvarno mogu najebat ako me netko vidi. Noć je duga, a ti se zubi neće sami pokupit´. Čujem da je neko naguravanje počelo dolje ispred Magnusa pa bi bilo bolje da bacim oko. Plaćena sam po zubu, znaš? 

Aha - on pokunjeno sagne glavu. Koji odjeb. Ovakva su izmotavanja čista zloba. Mogla je jednostavno brzo u jednom potezu otrgnuti flaster. Prebili su ga ko´ mačku, a ona ga je dokrajčila. 

Daj nemoj bit´ tako tužan, nisi bio baš toliko loš za prvi put. Viđala sam i gore. Ti si barem sladak. Stvarno želim na pivo s tobom, ali ne mogu. Ne smijem – ozbiljno završi djevojka. 

On digne glavu i ona ga iznenadi vatrenim poljupcem. No, plamen brzo iščezne, vrućina ishlapi i on otvori oči. Nestala je. Na podu je ostala samo zgužvana novčanica nedovoljna ni za jedno veliko točeno. 

Imaš lijepu majicu – tiho je šapnuo tami. Nije moglo biti stvarno. Ali onaj poljubac je bio stvaran. Bol je sigurno bila stvarna. I onih deset kuna na podu izgleda stvarno. 

On duboko uzdahne pa pokupi pare i odšepa ravno u Klub, odakle je Severina iz džuboksa zavijala na puni Mjesec: Mene ti, a tebe ja, ama svima to se desi. Dobrodošao u klub, oko za oko, zub za zub.

Nitko nije obraćao pažnju na njega, a najmanje ona dvojica - zagrljeni su urlali Severinine stihove na jednom stolu u kutu bara. Prolijevali su svoje skupe koktele po naljoskanom narodu koji se oduševljeno okupio oko njih. Prvom je košulja bila raskopčana, drugi je gol do pasa svojom košuljom mahao iznad glave. Dobrodošao u Klub je postala svojevrsnom himnom ove birtije i ne prođe večer, a da se Severinin hit barem 15 puta ne zavrti na džuboksu.

On se u međuvremenu kroz pijanu gomilu probio do šanka. Nekoliko je puta konobarici na uho trebao vikati veliko točeno - buka je tresla zidove. Mlada se konobarica okrenula i otišla po narudžbu. On je iskoristio priliku, preskočio šank i zaposjeo kompjuter. S nekoliko je brzih klikova stišao džuboks i preko You-Tubea do kraja nabio Post´o sam Metalac od Mortal Kombata. Gomila je utihnula, a on zariknuo: Krvave mu oči, stisnuti zubi,bogme će metalac danas šabanu da sudi!

Prebili su ga, ispred Kluba, negdje oko jedne poslije ponoći. Možda je on prvi počeo, možda nije - svejedno. Ona dvojica su ga opet izbacili van na pločnik i krenuli s cipelarenjem. Ne baš onako divljački kao u filmovima, ali ipak brutalnije nego prošli put. On si je koljenima štitio bubrege i rukama glavu. Stigao si je nagurati praznu kutiju Camela u usta da zaštiti zube. Kosti zarastu, modrice izblijede, krv kad-tad prestane teći, ali novi zubi više ne rastu. Na njegovu žalost, Camel nije puno pomogao. Osim natučene usnice, masne šljive na desnom oku i jedne svježe na lijevom, sigurno slomljenog nosa i ostalih batina još od prije, izgubio je i zub.

Zubić Vila se odjednom stvorila niotkuda, vrisnula i odmah dotrčala do njega. 

O moj Bože pa jesi li ti jebeno normalan - zubić vila zabrinuto vikne. Njena ga je crvena kosa milovala po isprebijanu licu. S krezubim osmijehom od uha do uha, uzme joj ruku i u nju gurne novi sjekutić. 

Koja si ti jebena budala – smijala se ko´ luda. U Klubu su se ona dvojica opet popela na svoj stol. Netko je ubacio dvije kune u džuboks i Klubom zaori glas Jelene Rozge: OoooOoooo - lako bi da si zub što boli - OoooOoooo - što će žena koja teško, prestaje da voli. 

Tekst napisao: Dalen Belić




















Нема коментара:

Постави коментар