Nikšićki NAGUAL izdao novi singl! Tim povodom, porazgovarali smo sa njima.

Intervju pripremio: Srđan Mišović
Sagovornik: Vladimir Perišić

Na samom početku, reci mi nešto o samom Nagualu. Kako definisete svoj žanr, otkad ste aktivni, ko su članovi?

Članovi benda su Miloš Mićunović, bubanj, Igor Mijanović, bas gitara, Nemanja Lakićević, gitara i Vladimir Perišić, gitara i glas. Aktivni smo od 2010/11. Nekako bi najlakše bilo reći da je u pitanju alternative metal, s obzirom na to da se izraz benda mijenjao s godinama, ima tu svega I svačega, raznih uticaja.

Nedavno je najzad izašao singl "Blind God", koji je publika imala prilike čuti na vašim svirkama. Mozeš li mi reći malo više o tome?
Pjesma je snimljena u studiju ‘'Ultrazvuk’' u martu i aprilu prošle godine. Plan je bio da se uz nju snime još dvije ili tri nove, međutim studio je otprilike u tom terminu I prestao sa radom. Na kraju, nakon godinu dana čekanja, ja sam preuzeo trake, izmiksao pjesmu I singl je izbačen. Konačno. 

Do sada ste izbacili više singlova. Kakvi su planovi za buducnost Naguala, možemo li uskoro očekivati album? 

Da, ovo je šesti singl, ako računamo i dva demoa. Plan je da se preostale pjesme što bolje usnime, što podrazumjeva rad u nekom, u idealnoj varijanti, profesionalnom studiju, sa što boljim ''live room-om.'' Album sa dosadašnjim, i eventualnim novim pjesmama, bi mogao biti izdat jedino kao neka vrsta hronologije, s obzirom na to da je materijal sniman u periodu od 6, 7 godina. Pjesme su, kako stilski, tako i produkcijski, prilično različite, tako da album u tom smislu ne bi činio cjelinu, već bi više predstavljao uvid u evoluciju zvuka I izraza samog benda, što možda I nije toliko loše. 

Primjetio sam da su tekstovi Naguala izuzetno duboki. Približi nam malo lirički aspekt vašeg benda, o cemu su tekstovi i odakle crpiš inspiraciju za njih?

Hvala ti za ovo ''duboki''. I sam si u bendu i pišeš tekstove, tako da pretpostavljam da me shvataš kad kažem da ne volim da ''deklamujem'' mnogo o tome. Tekstovi su na engleskom jeziku i to donekle predstavlja barijeru u komunikaciji sa prosječnim slušaocem s' ovih nam prostora. S druge strane, neko koga zaista zainteresuju, potrudiće se i da ih ''dešifruje''. Ukratko, tekstovi se suštinski bave čovjekovom konstantnom unutrašnjom borbom, dualnošću i stalnim disbalansom primalnih principa unutar mikrokosmosa koji homo sapiens jeste, kako kod čovjeka kao jedinke, tako i na kolektivnom nivou, odnosno na nivou ljudske rase u cjelini. U krajnjoj liniji, govore o čovjeku kao malom bogu koji nije dorastao zadatku. Ali recimo da još uvijek uči… 

Mozeš li mi reci malo više o crnogorskoj sceni, postoje li neki bendovi koje bi izdvojio? Kakvi su uslovi u kojima bend u Crnoj Gori stvara svoj autorski rad i da li uopšte postoje?

Ne bih nikog posebno izdvajao, samo iz razloga što svaki bend ili izvođač ''gura'' svoju priču i dok god je tako i dok ljudi istrajavaju u tome, to je dobro za scenu u cjelini. Mislim da je crnogorska scena u nekoj ranoj fazi razvitka, što je samo po sebi dobra stvar. Kad decenijama stagniraš, onda je i najmanji korak uspjeh. A koraka je u zadnjih par godina itekako bilo. Ono što je potrebno da bi scena dalje napredovala, pored festivala i bendova kojih ima i koji nastavljaju da rade uprkos svemu, su klubovi i kritična masa koja bi te klubove punila. Onda na red dolazi produkcija i nezavisno izdavaštvo, umrežavanje i povezivanje sa bendovima i scenama iz regiona, budući da je Crna Gora, ipak, malo ''tržište''. Za sada je glavni problem izuzetno ograničen broj klubova za svirke, tačnije pravih klubova za svirke i nema. A govorimo o ''modernoj'' evropskoj državi drugog milenijuma. Fascinantan podatak, zar ne? 

Na singlu je gostovao Marko Vukajlović, vokal benda Gomila Nesklada. Kolika je povezanost metal bendova u Nikšicu, regiji, i generalno u Crnoj Gori? Po tvom mišljenju, saradjuju li bendovi dovoljno i kako ta saradnja funkcioniše?

Da, Marko je odradio scream/growl vokale na pjesmi, inače je izvodi sa nama uživo. Povezanost i saradnja bendova postoji, nevažno metal ili ne, makar u Nikšiću, tim prije što smo svi drugari i družimo se, tako da je to nekako prirodan tok stvari. Saradnja sa bendovima iz drugih gradova takođe postoji, ali nije toliko intenzivna, što je nekako i razumljivo. Dakle, bendovi sarađuju, ali uvijek može bolje. 

Nagual je prisutan na crnogorskoj sceni veći niz godina. Kakav je odnos festivala, organizatora, izdavača i javnog mijenja uopšte prema malo tvrđem zvuku? Koje bi nastupe izdvojio kao svoje omiljene? 

Tvrđi zvuk je generalno uvijek i svuda bio underground, makar je tako počinjao. Ni kod nas nije drugačiji slučaj. Opet, s druge strane, moramo priznati da su organizatori festivala kod nas uvijek izlazili u susret domaćim bendovima, u smislu poziva za nastupe, što je jako dobro, jer su bendovi bili u prilici da iskuse i velike bine i malo ''moćniji'' zvuk. Od javnog mnjenja nikad ne treba očekivati puno, pogotovo kod nas, jer je ono ništa drugo do odraz afiniteta širokih masa, odnosno mediokriteta, a dobro znamo kakvi su afiniteti u pitanju. U suštini, takva publika nam i ne treba. Ođe se opet vraćamo na onu kritičnu masu, ljude koji zaista cijene i shvataju taj zvuk. Mislim da je za jaku scenu jednako važno imati i kvalitetnu publiku koliko i kvalitetne bendove/izvođače. Što se nastupa tiče, svaki naredni je novo iskustvo za sebe i poseban je na svoj način. Zvuči kao fraza, ali je stvarno tako. Svaki sledeći nastup je u izvjesnom smislu ''podizanje ljestvice.''

Hvala na intervjuu, Vladimire, želimo ti puno sreče u daljem radu. Imas li kakve "riječi mudrosti" za kraj, poruku fanovima i pratiocima našeg sajta? 

Hvala tebi na intervjuu i zanimljivim pitanjima. Riječi mudrosti, naravno, nemam, samo bih pozdravio one koji su stigli do kraja intervjua i čestitao im na strpljenju. Ostajte u zdravlju i budite dobri.