субота, 23. јул 2016.

Dan kada sam pokušao sam da zapalim 100 gigabajta metala.

Petak,podne je već davno prošlo i komunalci su već uveliko prečešljali svaku kantu u mojoj ulici i verovatno završili svoj radni dan. A ja,eto uspeo sam da ''ućarim'' dve pune kante smeća samo za sebe, jer sam zaboravio da tog dana iznesem smeće koje bi gore pomenuti radnici komunalne službe odneli. Već sam se pomirio sa sudbinom i sa činjenicom da ću morati da ga se rešim na ''ovakav ili onakav način''  Sinula mi je ideja da ga zapalim negde na kraj dvorišta, ali sigurno bi komunalna policija došla, i pre nego što bih pokašao da im išta objasnim, verovatno bi dobio polugu na laktu,damski hvat,modrice i prijavu. Tako to radi komunalna MILICIJA. Hehe... Onda mi je palo na pamet da ga odnesem sam na smetlište, ali mrsko mi je bilo da u automobil tovarim par kilograma smeća i tako usmrdim auto i sebe. Tako da,odustao sam od ideje da smeće zapalim ili ga odnesem na smetlište. Te' sam ga ostavio da čeka naredni petak, ali sam ipak rešio da spalim i uništim gomilu kompakt diskova koja se nalazila u istom tom smeću. (zar da zbog par kila diskova trošim gorivo do smetlišta?) Iz razloga što sam znao da ću ako ostanu u kesi pored smeća sigurno početi da ih vadim,opet pregledam,poliram i vraćam u kutijice. Samo prosto želim da ih se rešim ako može odmah. 

Dan pre, stare diskove sam prečešljao,sortirao i sa većine njih prebacio nešto od muzike na hard disk - neka se ima,većina tih bendova sada nema ni na torentu. Bilo je tu,onako grubo izračunato nekih 100 gigabajta muzike - uglavnom teškog death,thrash i black metala. Naravno sve u mp3 formatu i u gomili razbacanih foldera u kojima je pored muzike bilo i stotine slika, pa čak i spotova. Prosto nisam mogao više da gledam par kilograma plastike kako hvata prašinu i akumulira negativu energiju.


Neka žurka počne! Strpao sam par kilograma diskova u lonac,polio ih benzinom i zapalio. Nisam ih poslao na večni počinak đubretarskim kamionom i sada više nemam nameru da ih gledam ni minut, želim da ih se rešim što pre. Danas im je crni petak!

S'vremena na vreme bih pročačkao sav taj plamen u nameri da se većina diskova dobro ''uhvati'' i sagori. Već dobrih desetak minuta ova improvizovana lomača za kompakt diskove gori, ali su rezultati spaljivanja minimalni. Skoro da ništa nije sagorelo,plamen je jedva tinjao a većina diskova je mahom promenila boju i oblik. Ali su još uvek tu! Očekivao sam da posle ovolikog plamena bude par polovina spaljena. Ali ipak se ništa posebno nije desilo.


Već sam se dobro oznojio i usmrdeo pored vatre koja nije donela rezultate, tako da sam ipak rešio da nastavim jer već sam i tako ''do koljena u izmetu''  Dolio sam još benzina i lomača je opet zapaljena. Opet obrćem džaračem one diskove i mrštim se, jer mi je već jasno da 100 gigabajta metal muzike teško gori. Nije ni čudo, mnogo je ''teškog'' metala na ovim disovima. Hehe...šalu na stranu, ali već se brinem da ću na kraju iste ove diskove koje sam izvadio iz smeća i zapalio, morati da vratim u isto to smeće kada se budu ohladili. Takođe mi prolazi kroz glavu i pitanje da li sam ja latentni piroman? Ili sam okoreli piroman koji evo već pola sata spaljuje par kilograma kompakt diskova i ne odustaje. Posle par minuta rešavam da na već skroz ugasenu gomilu dolijem još benzina i zapalim. Koliko vatre! Bobio samkoncert rammstein-a za sirotinju! Sve gori,ja smrdim na garež,baba me posmatra sa prozora i verovatno će me odrukati kod matorog. Ipak rezultati su mizerni i jedva da je polovina pošteno sagorela. 


Posle par minuta ova užarena gomila diksova na kojima je sada već bila najteža metal muzika, izgleda manje više isto kao i pre spaljivanja. Sve je minimalno sagorelo, mahom promenilo oblik i ja još uvek mogu da prepoznam na kom disku je bio Cannibal Corpse,Asphyx,Averna,Snimak iz 2006. godine sa majske gitarijade... Shvatam da moram da priznam poraz, shvatam da me je metal pobedio. Metal ili gomila demonske plastike? Kako bilo ja i vatra smo izgubili ovu bitku, tako da odlučujem da špaklom skinem ono što se zalepilo na zidove šerpe i vratim nazad u kantu. Šta sam uradio? Ništa! Zašto sam ovo radio? Nemam pojma? 

Ostaje mi da čekam naredni petak i razmislim o ovom glupom potezu. I da, ako me je baba odrukala, objasnim matorom zašto je iz plave šerpe kuljao plamen visok dva metra. Nadam se da će ćale čitati ovaj tekst,pa da ne moram da tupim zube. Ipak sam jedno shvatio... Ne možeš vatrom na teški metal sine!

Tekst: Bagzy HB



Нема коментара:

Постави коментар